U spin me right round, baby, right round, like a record baby, right round round round... =))
Kod mene opet paducka neka kišica. Što mi ne smeta naročito, naprotiv, rasterećuje me. I 'pada mi se kiša' često, što bi rekla moja sestra... Heh... Vetar je ono što mi smeta. Razumem ja, jesen je, kad će ako ne sad, al' ono... hladno je i bez njega. Smeta mi i to fijukanje, ja sam više za ritam... Dakle, 'jeeej' za kišu. =)
U nedelju je THE Day, slavim rođendan u jednom diskaću-klubu, kako god. Rođendan mi je, inače, u julu, ali, kao letnje dete, ispaštam jer mi je društvo najčešće na raaaspustu, na planinama, morima, kako to već ide... I onda dočekah septembar. =) Svi će da budu tu. Svi meni važni... Svesna da je sve to jako blizu postala sam tek kad su ljudi, prilikom preuzimanja pozivnica (koje su ćirilične, btw, što je mene učinilo jako srećnom, a mislim i moje dve drugarice-slavljenice), uz keeez i "hvala na pozivu", izgovarali i jedno otegnuto: "jao, jedva čeeekaaam!" =)) E, to je onda bilo... to. Sad i ja jedva čekam. =)
"Izvooooli, volela bih da dođeš..." I osmeh.
E, jedan... On... je bio uskraćen za jednu takvu rečenicu. Ali, računam... biće još prilika da Ga pozovem, nekad negde... Ovaj put stvarno nisam mogla, mada je povod baš dobar, ništa ne bi ni posumnjao... Da se razumemo, nije da bih ga nešto spopadala ili šta već, nego samo... da bude tu... =)
Eh,sad... sad mi krivo. Sad kad razmislim kako neće da bude tu.
Ma dobro, tek je početak. Razmišljanja o njemu i tih fora... Je l' tako, tako je.
Heh...
