Just around the riverbank...

Aj, Riki Martine, brati s'vati me...

— Autor josephine @ 00:03

Naravno, ni danas ništa nisam učila. Gotovo da mi nije jasno kako imam tako dobre ocene... Doduše, spremam se obično u toku nedelje za sve, jer vikendom džabalebarim, 'fala Bogu. I tol'ko me nervira više ta školaaa, aaarrrghhh, strašno. Prvo što me smara više da učim tek da bih imala ocenu, nema nikakve primene tok gradiva... Mada je pitanje kol'ko bismo se i snašli da je drugačije. Ipak, čini mi se da bi bilo interesantno, čak i u tom nesnalaženju.

E sad, kad već ništa ne radim, razmišljam o tom raspustu... Pre toga o poklonima za NG, mi iz odeljenja (za sahArane i opeeela... šalim se... :)) svake godine izvlačimo papiriće na kojima je ime našeg tajnog prijatelja, tj. mi smo njemu tajni prijatelji, i trebalo bi da mu kupimo neki poklončić. I sad ja smišljam šta da kupim svom drugu. Jedva čekam sam trenutak primopredaje poklona, svi su tako veseli tad... Na tri-čet'ri-sad se svi rastrče po učionici i traže svog prijatelja... :) 

Jedan od planova za zimski raspust mi je da se vidim s nekim drugarima- ne mogu da verujem da nećemo da se vidimo pre NG!!!

Što je najžešće, POSEBNO me neeeervira to što sa jednom POSEBNOM drugaricom, za koju znam da nekad bane ovde na moj blog, pa zato i kuckam ovde, neću da se vidim pre samog dočeka, na koji valjda idemo zajedno (čak ni za to nisam sigurna kol'ko smo se odaljile!). Dakle, Mrvice, SRAM NAS BILO.

God dammit, kako li se to desilo? Nikad nisam znala da pratim takve stvari, da skontam kako je došlo do njih, kad su počele... Nije da bi trebalo ili da je moranje, ali ipak. Elem, nedostaje mi jako! I mnogo me nervira kad krenemo da se pravdamo jedna drugoj ili da se pitamo za ocene ili da se najavljujemo na MSNu, mis'iiiim, kad je pa to bilo?!

Tim pre me plaši baš sama činjenica da ćemo verovatno da se raziđemo DO fakulteta (i pre nego krenemo!). Nije da to mora tako da bude, ali ako smo sad u istom gradu, u istoj školi, pa se sretnemo na hodniku onako rasejane i pitamo kako prošla fizika ili kako bilo na koncertu ili kažemo:"što ti leeeepo to" za kaputić/majicu/pantalone, a pritom ima milion pametnijih stvari o kojima nismo pričale sto godina... pa kako će da bude kad krenemo u beli svet. :( 

To su tako nenormalne stvari, kako je moguće da nemamo vremena?! Čini mi se da smo svi postali lenji jedni za druge, samo škola škola škola i glupavi internet! Počinjem da mrzim sve ovo i sebe za ovom spravom, čudovištem. 

Da bar imam nekog dečka, ako ne zbog njega samog (znam kol'ko ovo mora da je zazvučalo odvratno), onda barem da bih nekako rasporedila vreme između škole, viđanja s njim i viđanja sa drugaricama. Ne znam odakle mi ideja da bi to pomoglo. Al' 'ajde neka šansa, nešto, da bane. 

Aaaaa... Muke.

Ćutaaanjeee me ubilooo... Jesam li to ikad otpevala ovde na blogu? Eto, sad. 


Rendm

— Autor josephine @ 23:22

To, bre! Iskobeljah se iz bolesti. Svet ponovo ima različite oblike i boje, sve je lepše, veće, snažnije... Uh.

A kako sam se samo istraumirala. Pomisao da postoji i najmanja mogućnost da budem operisana je proždirala mozak i noću, svašta sam sanjala, bele mantile, klešta, neke čudne skalamerije od toplomera... Plus, prof. sociologije. Radimo test u nekom autobusu uz dozvoljeno prelistavanje sveske (?!?), što znači da, ako prepisuješ, prepisuješ iz knjige. A,bre? Weird... Ah, škola.

U toku su pripreme za NG, ako sve bude kako je planirano... divno. =) Najava okupljanja u vidu Koka-Koline praznične reklame... mmmm. Jedva sam je dočekala. =)

U pripremi je koncert sa folklorom. Prvi, meni. I zasad nemam tremu. Psihički sam spremna, skroooz... Sve su cure obule kundure, mi čobanke žalosne opanke... Ojsa. 

Hoću da ovaj osećaj traje, mal' duže... Bitte... =)

Au, da, idem i na koncert u utorak... Sergej... Gdeee, više neeemam gdeee od nas da pobegneeem, svaki put ja po svome tragu tebi vraćam seeee, znaaaaj, ovu dušu što sam skriiiio otkriiivaaam, biću tvoooj, više neeema ljubaviii pod maskaaamaa.... To će samo meni, onako... 

Srećo! =) 

p.s. Odbojkaši snimili novu reklamu za VIP... Janić, Jaaanić! <3

 

 

 

 

 

 

 

 


A šćo da idem peške...

— Autor josephine @ 20:42

Ijao. Padaće sneg.

Ček', nije to baš najpodesniji izraz za ovo doba godine, za ovo podneblje, kod nas sve naopako...

Hm...  

Desiće se nešto... neuobičajeno? Što sam vickasta...

Ovaj, javio mi se komša.

Da, da, onaj što ga spominjem često. Što se raspitivao kod mame šta ću da upišem, kako mi je u školi i slično, da, baš taj. 

Jeste, do sad mi se nijednom nije javio. Koliko god da sam se puta javila, javljala sam se vratima- od lifta, glavnog ulaza... jer on samo spusti glavu. Strašljiv, izgleda.

Mada, pazi, jesam ja strašna, ono, cvikeri, ranac od tri-četr'i kila... Predstavljam opasnost po okolinu, šta ako zama'nem torbom iz čista mira, onako, trgnem je, ko da se odbrani...? Doduše danas i jesam bila u fazi trzanja zbog sociologičarke, opet, al' to ... to je nešto moje. =)

I tako, ovog puta je moj lepi crni komša-ekonomista prošao, otvorio mi vrata, i rekao: "Ćao", uz neki smešak, kao da se sto godina spremao za tako nešto. Što je približno jednako vremenu mog bitisanja u ovoj zgradi. Tako da mu ovo dođe kao mali jubilej... =) Videću još kol'ko ću da ga slavim...

Da ne grešim dušu, i sama sam stidljiva, ubij Bože... Samo, kad primetim da mi se neko jaaavlja, da hoće možda i da popriča sa mnom, pa bre... gukknem, dam znak da sam konstatovala konstatovanje mene... Kao kad prelaziš ulicu, pa ti neko stane, a nije mu moranje. Pa ti klimneš glavom, ili izgovoriš "hvala"... To je baš lepo. Ja to volim. =) Al' komša izgleda nije od te sorte... Treba malo vremena. 

Šta EKOF napravi od čovekaaa... Embarassed

 


Dalje nećeš proći!

— Autor josephine @ 17:24

'Alo, bre, Srbi?!

Sad me stvarno više ništa ne interesuje. Zovi me baksuzom, mrgudom, napaljenom 'tinejdžerkom', kako 'oćeš, ne možeš da mi dovodiš SVOJE društvo na MOJU proslavu rođendana!!! Zovi ih kod sebe, pa se cmačite, grlite, opijajte, i razbijajte SVOJE sijalice u SVOJIM zakupljenim prostorima! 

O, ljudi moji.

Kad sam ja nekog svog dovela kao padobranca na TVOJ rođendan?! Ili, još gore, da sam upala na rođendan nepozvana.

Majka mu stara. 

Pa nema, tačno će da mi presedne.

Ima da radi obezbeđenje, pa ako ih nije sramota da se blamiraju kad ih izbace što se prave pametni (prim. drugarica-slavljenica), neka.

Kako zvučim? Nervozno, a...

Jbg. I jesam nervozna. Ne želim da razmišljam o takvim stvarima, hoću da uživam k'o čovek... Najviše me brine što sam neke ljude pozvala, a nisam stigla da im dam pozivnice, pa ne mogu da kažem:"ne puštaj nikog bez". Još ću i da visim na vratima... 

Trebalo bi da sve to bude normalno, je l' da, to je i uobičajeno... Za te padobrance, mislim... Šta, samo kažem 'doviđenja'... 

Buuuši, hahahhaaa... Lol... Aaaaa... 

 


U spin me right round, baby, right round, like a record baby, right round round round... =))

— Autor josephine @ 16:01

Kod mene opet paducka neka kišica. Što mi ne smeta naročito, naprotiv, rasterećuje me. I 'pada mi se kiša' često, što bi rekla moja sestra... Heh... Vetar je ono što mi smeta. Razumem ja, jesen je, kad će ako ne sad, al' ono... hladno je i bez njega. Smeta mi i to fijukanje, ja sam više za ritam... Dakle, 'jeeej' za kišu. =)

U nedelju je THE Day, slavim rođendan u jednom diskaću-klubu, kako god. Rođendan mi je, inače, u julu, ali, kao letnje dete, ispaštam jer mi je društvo najčešće na raaaspustu, na planinama, morima, kako to već ide... I onda dočekah septembar. =) Svi će da budu tu. Svi meni važni... Svesna da je sve to jako blizu postala sam tek kad su ljudi, prilikom preuzimanja pozivnica (koje su ćirilične, btw, što je mene učinilo jako srećnom, a mislim i moje dve drugarice-slavljenice), uz keeez i "hvala na pozivu", izgovarali i jedno otegnuto: "jao, jedva čeeekaaam!" =)) E, to je onda bilo... to. Sad i ja jedva čekam. =)

"Izvooooli, volela bih da dođeš..." I osmeh.

E, jedan... On... je bio uskraćen za jednu takvu rečenicu. Ali, računam... biće još prilika da Ga pozovem, nekad negde... Ovaj put stvarno nisam mogla, mada je povod baš dobar, ništa ne bi ni posumnjao... Da se razumemo, nije da bih ga nešto spopadala ili šta već, nego samo... da bude tu... =) 

Eh,sad... sad mi krivo. Sad kad razmislim kako neće da bude tu.

Ma dobro, tek je početak. Razmišljanja o njemu i tih fora... Je l' tako, tako je.

Heh...


I just called to saaay... =)

— Autor josephine @ 23:35

Errr... u kom li sam trenutku ponovo osetila potrebu da slušam one ONAKVE pesme? One, balade, sa tugaljivim tekstovima, toliko neuskladjenim sa mojim... statusom. =) Doduše, ovo nije najsjajniji period, ali... prethodnih godinu dana sam uspevala da ga preživim i bez toga. Možda se sve dogodilo u isto vreme kada sam i poželela da ponovo pišem blog... Nemam pojma. Dogodilo se. Daj da pišem...

Imam 18 godina... mamu, tatu, sestru... Ostatak porodice mi se rasipa, umiru, nestaju... Odnose poneki deo mene sa sobom... Navikla sam da plačem, jbg... Imam divne prijatelje... Drugarice, drugove... Znače mi, bilo bi mi mnogo teže da njih nema... Imam svoju sobu. Imam vozačku. =) Sviram klavir, pevam u horu, igram folklor... Imam predstavu šta bih sa životom.

Nemam dečka... Ni na vidiku, nažalost. Ipak, javlja mi se stari osećaj zaljubljenosti, što je značajan pomak. Odavno mi se nisu uzburkale emocije kao kad sam njega videla... Istovremeno osetiti i ushićenje i uzbuđenost i strah da ne ode brzo... Baš je... divan. =) Heh... Nemam naviku da ljudima koje volim to i kažem... što je užasna greška. I teret, istovremeno. Ko me ne razume, nadam se da nikad i neće...

Ne volim prelazne periode, jesen, proleće... Nit' je toplo, nit' je hladno, glupost... Imam neposlušnu kosu, najčešće me nerviraju šiške... Ali ih, i pored toga, i dalje nosim... Od 'male noge'. =) Ne volim mačke. Volim pse... Volim nakit i dobre knjige. Volim kratke suknje, dobre farmerke. Džempere! Daaa, džempere...  Volim "Prijatelje", Rosa Gelera. =) Volim srpske odbojkaše, Bojana Janića. <3 Volim Coldplay, Beyonce... Volim matematiku, istoriju... =)

Sve su to neke meni svojstvene sitnice, pa sa njima započeh... Cool 


"Pazi, pola jedan je..."

— Autor josephine @ 00:37
... rekoh ja, i ostadoh živa... Još uvek ne znam kako funkcioniše pisanije na ovim stranicama, ali nadam se brzom priključenju na kolosek... Aj ken du it... Ajv misd ol dis... :) Jeeej... 

Powered by blog.rs